1. E-singlice New
York Times-a
New York Times objavljuje
kratke e-knjige (e-singles) po cijeni od 1,99 USD. Naslovi su, primjerice, Uspon Applea, Artičoke – recepti iz New York Times-a, Revolucije novog doba... Riječ je o načinu gospodarenja sadržajem ili
o novom ruhu za stari sadržaj ili o umijeću stvaranja svježeg novca od starih
tekstova. Times od starih reportaža kompilira kratke eseje za „čitanje odjednom“
i primjereno pokazuje vrijednost arhiva novinske kuće. Što bi se sve dalo
složiti iz Vjesnikove arhive? Više na http://www.nytstore.com/ebooks.
2. Amazon uklanja prikaze knjiga
U skladu s poslovnom
politikom kuće prikazi knjiga nestaju, a njihovi pisci dobivaju odgovor koji
uključuje i sljedeće: „Ne dopuštamo prikaze onih osoba ili tvrtki koje imaju
financijski interes u proizvodu ili u konkurentnom proizvodu, što uključuje
autore, umjetnike, nakladnike, proizvođače ili ostale trgovce koji prodaju proizvod.“
Moglo bi se protumačiti da niti jedan autor ili
urednik, jer svaki od njih ima interes u nekom proizvodu, više neće moći
objaviti prikaz na Amazonovoj stranici. Uostalom, to su ljudi, koji u skladu sa
sve snažnijom tehno-trgovačkom logikom svijeta nakladništva, o knjigama vjerojatno
i nemaju što za reći.
3. Neuspjeh e-čitača
Nekoliko je
istraživanja (v. npr. http://publishingperspectives.com/2012/11/survey-reveals-a-third-of-e-readers-only-used-once/)
pokazalo da e-čitači nisu uređaji koje čitatelji žele. Razvijeni su za ljude
koji žele čitati „u miru“, moglo bi se čak reći za zahtjevnije čitatelje, no
proizvođači su previdjeli upravo zahtjevnost čitatelja, koji se prepire s
tekstom koji čita, želi ga dijeliti, dati, označiti... Proizvođači su e-čitače
napravili za prodavače, koji su DRM-om zaključali ne samo sadržaj, nego i
čitatelja u čitač. E-čitači su restriktivna i apsurdna tehnologija (barem se
osjećam apsurdno dok doslovce prepisujem
s Kindlea), a ne nude mnogo više od najjeftinijeg tableta.
4. Odnos autora i nakladnika
Odnosi se mijenjaju,
nakladnici su u procijepu između održavanja kvalitete i brze zarade, autori obavljaju
mnogo više fizičkog posla tijekom pripreme rukopisa za objavljivanje nego prije
20-ak godina, urednici odlaze iz nakladničkih tvrtki da bi postali književni
agenti, trend samizdata, koji katkad postaju broj 1 na ljestvicama bestselera,
raste, nudi se bezbroj autorskih platformi kojima je moguće zaobići „tradicionalnog“
nakladnika... Započeo je i dijalog o promjenama i novim ulogama:
http://litflow.de/2012/09/the-future-of-the-author-publisher-relationship/
Author
and publisher relations – how publishers stay competitive in digital publishing.
White paper survey, www.schilling.dk
5. Cenzura
Mnogo se govori o
tržišnoj cenzuri knjige, a one svjetonazorske i političke svako malo se promole
u svoj svojoj strahoti. Prošle su godine, tijekom japansko-kineskih prijepora
oko otočja Senaku, knjige japanskih autora uklonjene iz kineskih knjižara.
Pekinški gradski ured za tisak i nakladništvo istodobno je urednicima izdao jasnu
direktivu: vrijeme je da se stajališta ujedine i da se prigrli jedinstveni politički
smjer, u kojem nema mjesta za japanske autore (http://publishingperspectives.com/2012/09/murakami-japanese-authors-pulled-from-chinese-bookstores/).
Koje su knjige bile paljene, zabranjivane i cenzurirane od 1930. godine naovamo
prikazuje simpatična info-grafika na http://www.openroadmedia.com/bannedbooks/.
