Google+ Followers

petak, 29. ožujka 2013.

O BUDUĆNOSTI HRVATSKIH ZNANSTVENIH MONOGRAFIJA


U svjetlu novog Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, hrvatske znanstvene monografije nemaju budućnost. Korektno navodeći i citirajući izvornike, u svjetlu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koje je Nacionalno vijeće za znanost „RH“ na „svojoj“ 79. sjednici, održanoj 5. „ožujka“ 2013. godine, „donijelo“, mijenjajući i dopunjujući Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koje je isto to Vijeće „RH“ „donijelo“ na „svojoj“ 78. sjednici, održanoj 19. „2.“ 2013., mjerilo izvrsnosti hrvatskih humanističkih i društvenjačkih znanstvenih monografija jesu, primjerice, sljedeći nakladnici: Gedisa, Siglo XXI, Pirámide, Salerno Editrice, United Nations University, Zed Books… Ni u primisli ne želeći obezvrijediti kvalitetu i doprinos navedenih nakladnika u nacionalnim kontekstima, ne dvojeći usto ni da je ugled golemog broja navedenih nakladnika izniman u globalnim razmjerima, svatko može pogledati popise „međunarodno priznatih izdavača znanstvenih knjiga … prema najrecentnijem WASS-SENSE popisu izdavača knjiga (http://www.sense.nl/qualityassessment)“ i zaključiti koliko su njihova izdanja unaprijedila našu znanost. I koliko je tim nakladnicima, koji moraju poslovati na komercijalnim osnovama, zanimljivo objaviti, primjerice, kritičko izdanje izvora za hrvatsku povijest. Neka svatko zaključi kako će „prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Indeks“ (http://epuc.cchs.csic.es/SPI/listado_completo.php) pridonijeti budućnosti hrvatskih znanstvenih monografija i hrvatskoj znanosti općenito.
Jer od 5. ožujka 2013. hrvatski je znanstvenik motiviran objaviti kod Siglo XXI-a, jednom knjigom objavljenom ondje ima dovoljno A1 radova da bi postao izvanredni profesor. Glupi i nekompetentni nacionalni nakladnici nisu dostojni da bi se njihova izdanja vrednovala u najelitnijoj kategoriji znanstvenih radova. Nije ostavljena niti mogućnost da područna vijeća ipak procjene nekog od tih nakladnika dostojnim, jer popis mogu proširiti s „međunarodnim izdavačima na polju“ – društvenjaci s njih pet, a humanisti s deset. Pomisliti bi se dalo, budući da je korišten pojam „međunarodni“, a ne „inozemni“, da možda Školska knjiga, Mozaik knjiga ili Leykam international imaju neku šansu, no to je naravno tek primisao. U stvari, pada mi na pamet poslati dopis Siglo XXI-u, i predložiti im da prošire djelatnost na Hrvatsku. Priljev rukopisa definitivno bi im bio osiguran. I u ovom domaćem ozračju spletki i bezobrazluka dalo bi se čak ići toliko daleko i pomisliti da je to možda netko i pomislio.
Posve je suvišno polemizirati s pojedinim odredbama Pravilnika, jer temeljni je problem način razmišljanja iz kojeg on proizlazi. Bezvrijedna su mu domaća sveučilišta, fakulteti i instituti – jer oni imaju svoju izdavačku djelatnost, bezvrijedni su i privatni nakladnici. Riječju, ne valja ništa naše. Zastrašujući je sluganski mentalitet (i u razmišljanju o njemu proći će još jedan hrvatski Veliki petak) koji ponižava svoje veličajući tuđe. Zastrašujuće je da se u službenom dokumentu tijela stvorenog da skrbi o nacionalnoj znanosti domaći potencijali stavljaju u službu inozemnih nakladnika. Apsurdno je da se u isto vrijeme u jednom ministarstvu izrađuje strategija razvoja nacionalnog nakladništva, a jedno tijelo donosi dokument kojim obezvrjeđuje to isto nakladništvo.
Tko se usuđuje kategorizirati nakladnike na bilo koji način, ako su pluralitet nakladnika i nakladničkih proizvoda od vitalne važnosti za razvoj i opći boljitak demokratskih društava? Ako su oni najmanji dragocjeni koliko i najveći? I ako je netko već bio dovoljno bahat da kategorizira nakladnike, što reći za onog tko kategorizaciju izrađenu za tko zna koju svrhu pretvara u kriteriji izvrsnosti nacionalne znanosti? Bacajući na poslanje nakladnika sjenu već bačene sjene.
Nakladništvo je, otkada postoji, bilo infrastruktura znanosti, omogućavalo je znanstvenu komunikaciju, širilo rezultate znanstvenog rada, razvijalo nacionalnu terminologiju – svaka je objavljena nacionalna znanstvena monografija dio znanstvenog naslijeđa cijele nacije. Kakav obraz čovjek mora imati da sve to zanemari?

ponedjeljak, 4. ožujka 2013.

VELJAČKI FRAGMENTI


1. Angry Birds postaju nakladnici…
Angry Birds su se odlučili uozbiljiti i baviti se nakladništvom. Prije dvije godine tiskana je kuharica Bad Piggies Egg Recipes, prošle je godine u suizdavaštvu s National Geographicom objavljena edukativna knjižica o svemiru A furious flight into the final frontier, a ove je uz licenciranje ptičica (Penguin objavljuje 7 knjiga o njima) tvrtka Rovio osnovala vlastiti nakladnički odjel. Zašto? Jer je „važno da djeca čitaju … ne zanima me gdje čitaju niti kako su se zainteresirali za čitanje – važno je da se zainteresiraju“. Ne treba zaboraviti da su Angry Birds ipak – Finci. Više na

2. … a Frank Lampard postaje pisac
Veznjak Chelsea zaključio je da su priče koje vlastitoj djeci priča prije spavanja iznimno vrijedne te ih je odlučio objaviti. Slijedi serija od pet dječjih knjiga, nazvana Frankie's Magic Football, o dječaku, njegovu psu i njegovim prijateljima koji baš vole nogomet. Nakladnik, s kojim je ugovor već potpisan je Little Brown. Više na

3. Najnoviji bestseler na najmnogoljudnijem tržištu je – Finneganovo bdijenje
I urednik je iznenađen, književnici priznaju da bi teško sami sebe natjerali da ponovno čitaju Bdijenje, sveučilišni profesori zaključuju da je „Joyce morao biti mentalno bolestan kad je stvorio takav roman“, no Finneganovo bdijenje trenutno jest kineski bestseler. Više na

4. Antikvarne e-knjige
Amazon je registrirao patent za prodaju antikvarnih e-knjiga, tj. datoteka koje je netko posjedovao, doslovce, „pre-owned digital files“. Naravno, ne prodaju se datoteke, već pristup istima. U praksi, pročitate knjigu na Kindlu, potom je stavite na prodaju, a kada je netko, po nešto povoljnijoj cijeni kupi, briše vam se s uređajima i gubite joj pristup. Više na

5. I 2013. je počela paljenjem baštine…
U posljednjem tjednu siječnja zapaljena je knjižnica u Timbuktuu. U tom su gradu, na rubu Sahare, čuvani rukopisi od kojih neki datiraju u 13. stoljeće. Većina ih je na arapskom i afričkim jezicima, pričaju posve drugačiju priču o „crnoj Africi“, za koju se popularno misli da ima tek oralnu povijest. Točna se sudbina tog neprocjenjivog svjetskog naslijeđa još uvijek ne zna. Više na

6. … i cenzurom u našem vlastitom dvorištu
Cenzura je uvijek cenzura, kako god se manifestirala. Nema teksta bez čitatelja, samo mu oni daju smisao, a osobe željne cenzure nasrtljivi su čitatelji. Autorska kreativnost, snaga i hrabrost stvaranja, ne zaslužuju jadnu ravnodušnost institucija kakvoj je ovih dana izložena Silvija Šesto.

petak, 1. ožujka 2013.

HRVATSKE E-KNJIGE


Vrijedi li za hrvatsko tržište e-knjiga iskaz „što je manji jezik, to nakladnici gorljivije koče“? Prema malom istraživanju provedenom početkom veljače, u nas se nudi oko 1200 e-knjiga, otprilike polovica na komercijalnim platformama, a polovica u slobodnom pristupu. Slobodni pristup koristi PDF ili HTML format, a komercijalne platforme ePub ili PDF s DRM zaštitom i prosječnom cijenom od 40 kuna. Dvadesetak nakladnika sudjeluje s više od 20 knjiga i općenito se stječe dojam da je hrvatsko e-knjižarstvo razvijeno uz neznatno sudjelovanje nakladnika, sa šačicom ozbiljnijih igrača. Ako neprilikama treba liječiti uzroke, postavlja se pitanje jesu li oni izrasli iz konteksta okarakteriziranog malim tržištem, ovisnošću o potporama i monopolističkim knjižarstvom?
Rezultati istraživanja dostupni su na blogu
http://projectebooks.wordpress.com/2013/02/28/an-overview-of-e-book-market-in-croatia/