Google+ Followers

srijeda, 30. svibnja 2012.

MIJENJANJE NAKLADNIČKIH PARADIGMI: IZDANJE


Od otkrića tiska pomičnim slovima život knjige počinjao je prvim ili originalnim izdanjem. Uspješnije su knjige doživljavale nova, nepromijenjena ili prerađena (proširena, pročišćena, skraćena...) izdanja – sve dok je postojalo zanimanje čitatelja za njihovu kupnju. Oznaka izdanja odnosila se na redoslijed objavljivanja djela i, zdravorazumski, nije moglo postojati izdanje koje bi moglo prethoditi prvom izdanju. Nove su informacijsko-komunikacijske tehnologije stvorile dojam da je moguć slijed i u suprotnom smjeru: iz programerskog su se svijeta u nakladništvo preselile beta i preliminarne verzije koje se mrežnim čitateljima nude kao beta izdanja i preliminarna izdanja.
Beta knjige stigle su iz izvorno softverske tvrtke pragprog.com. Čitateljima je ponuđen neuređeni autorski rukopis istoga trena kada je prihvaćen u plan proizvodnje – tvrtka se tako, prema vlastitim riječima, odazvala upitima onih čitatelja koji su se s novim rukopisima željeli upoznati prije objave. U svakom trenutku, u bilo kojoj fazi uređivanja, čitatelj može kupiti „knjigu“ – uobičajeno kao e-knjigu – iako tvrtka nudi mogućnost ispisa i prodaje beta verzije u tiskanom obliku. Kupac e-verzije beta knjige ima mogućnost kontinuirane nadogradnje, uz mnogo mašte mogli bismo zamisliti autorsko izdanje, uredničko izdanje, lektorirano izdanje, grafički oblikovano izdanje itd. Različite verzije rukopisa u nakladničkom lancu koje nikada nisu izlazile u javnost doslovce su ponuđene na prodaju, a kupca se ohrabruje da autoru, prije nego li je knjiga objavljena, pošalje prijedloge i mišljenja. Naposljetku, kupac dobiva i posljednje, uređeno, završno izdanje knjige. Završno ili – prvo izdanje.
I to nije sve. Kupcu su zajamčene i sve buduće nadogradnje njegove knjige, onoliko dugo koliko je knjiga u upotrebi: „When the final book is released, we’ll let you know that the final version of the eBook is ready. ... You’ll also continue to get fixes to the final edition eBook for free (for the lifetime of that edition).“
Preliminarna izdanja (preview editions) češća su nego beta knjige; objavljuju ih i ugledni nakladnici poput O'Reillyja. Za razliku od beta knjiga, preliminarna se izdanja ne prodaju već su dostupna u otvorenom pristupu, budući da se ne nudi cijeli rukopis nego dio koji je reprezentativan uzorak sadržaja buduće knjige. Riječ je također o neuređenim, autorskim verzijama, a čitatelji su, kao i u slučaju beta knjiga, pozvani na aktivnu participaciju: potiče ih se da pošalju komentare, razmišljanja i primjedbe. Autor jednog od preliminarnih izdanja na svom je blogu primjerice napisao: „While I’m pushing ahead to the finish line, I’d love to hear what you think. Suggestions, examples, critiques…“ Neobično prisna molba upućena anonimnim čitateljima. Preliminarno izdanje nema različite verzije, slijedi mu finalno izdanje bilo kao e- bilo kao tiskana knjiga.
U oba je slučaja nekadašnje prvo izdanje postalo završno izdanje kojemu, u prvom slučaju, ne slijede sljedeća izdanja, nego – nadogradnje. U oba je slučaja pretpostavljena aktivna participacija mrežne zajednice kojoj je pridana uloga kolektivnog čitatelja.

Koristi li se u navedenim slučajevima riječ izdanje (edition) jednostavno stoga što nema bolje riječi ili adekvatnog sinonima? Jesu li za relativiziranje postojane nakladničke paradigme odgovorni ljudi koji nisu iz nakladničkog miljea, koji ne razlikuju izdanje knjige od izdanja računalnog programa? Je li uopće moguće izjednačavanje knjiga s programskim rješenjima, je li moguće da su stekle beta verzije i nadogradnje?
I uopće, što su nadogradnje objavljene knjige? Razumno je pretpostaviti da pisac katkad poželi intervenirati u publicirani tekst, razumno je pretpostaviti i da to želi činiti često, no nije razumno pretpostaviti da će čitatelj bdjeti nad knjigom koju je pročitao ne bi li iznova čitao izmijenjene dijelove – i tako u nedogled dok god pisac ima potrebu za novim i novim promjenama. Lakoća mijenjanja elektroničkog teksta oduvijek se smatrala njegovom komparativnom prednošću u odnosu na tiskani tekst. Tiskane se knjige mogu mijenjati tek ako dožive novo izdanje, a e-knjige mogu se mijenjati i dorađivati kontinuirano, iz dana u dan. Ako negdje zaostane pokoji tipfeler, može ga se promijeniti čim ga se uoči, zastarjeli podaci mogu se zamijeniti novima čim se ovi pojave i sl., no što čitatelj ima od toga? Je li uistinu moguće pretpostaviti čitatelja koji posjeduje biblioteku e-knjiga i bdije nad promjenama u njima, umjesto da čita nove knjige?
Možda to nije točno, ali čini se da su beta i preliminarna izdanja ponajprije u službi marketinga i prodaje, a beta izdanja gotovo da oživljavaju model pretplate u mrežnom okruženju. Kako god, ona ipak jesu izdanja prije prvog izdanja, i u tom smislu mijenjaju postojanu nakladničku paradigmu.
Nadalje, ne smije se zanemariti činjenica da Apple, Google, Amazon i sl., tvrtke koje proizvode sofisticiranu tehnologiju, postaju izravna konkurencija nakladnicima i nude nakladničke proizvode – njihova terminologija i njihov način rada silom prilika (ili sklopom okolnosti) ulaze u svijet nakladništva.
Naposljetku, razmišljanja o izdanjima ne staju na do sad napisanom. Pojam izdanje općenito se relativizira, barem u smislu u kojem se koristi u tiskanom nakladništvu. Prividna je trajnost objavljenog izdanja e-knjige rezultirala idejom o vječnoj raspoloživosti publikacije sažetoj u naslovu nedavno objavljenog intervjua – Never, ever, „out of print“.

Nema komentara:

Objavi komentar